Određene grupe i stranice su na društvenim mrežama u kontinuitetu dozvoljavale dijeljenje obmanjujućeg sadržaja u vezi sa četiri različite teme – Rusijom, NATO-om, LGBTQIA+ populacijom i pandemijom COVID-19. Iako ne isključivo, administratori ovih grupa i stranica su širili sadržaje koji su pro-ruski, anti-NATO, anti-LGBT i dovodili su u sumnju efikasnost mjera za suzbijanje pandemije COVID-19 - bez obzira to iz koje od zemalja regiona dolaze ili na kom jeziku objavljuju sadržaje.
Izvještaj su napisali Radovan Ognjenović i Daniela Vukčević, analitičari Debunk.org-a u Crnoj Gori.
Društvene mreže su tokom posljednjih dviju decenija izvršile nepovratan uticaj na mejnstrim medije i to, što nije iznenađujuće, ne uvijek na dobar način. Istraživanje o medijskoj pismenosti koje su OEBS i Agencija za elektronske medije Crne Gore sproveli u decembru 2022. pokazalo je da skoro 45 odsto odraslih koristi Fejsbuk kako bi pronašli informacije koje ih zanimaju, što ga čini drugim najvažnijim izvorom informisanja (primarni izvor je i dalje televizija). Bliske veze s auditorijumom, mogućnost ostvarenja direktnog kontakta i dobijanja povratnih informacija, bolje razumijevanje uticaja sadržaja koji mediji plasiraju, samo su djelić šire slike. Nedostatak propisa u oblasti društvenih mreža stvorio je savršen teren za proizvodnju obmanjujućih sadržaja i njihovo veoma brzo širenje ka javnosti.
Početkom 2022, više od 80 procenata crnogorskih domaćinstava imalo je pristup internetu, dok procjene toga koliko ljudi koristi društvene mreže značajno variraju u zavisnosti od izvora - neki navode Instagram kao najpopularniji, drugi navode Fejsbuk, dok sve ostale društvene mreže značajno zaostaju. Procijenjen ukupni broj naloga kreće se između 300.000 i 550.000. Ukoliko bismo pretpostavili i da je polovina ovih naloga 'aktivno' to bi značilo da između 150 i 250.000 ljudi, odnosno polovina punoljetnog stanovništva Crne Gore, koristi Fejsbuk.
Gotovo potpun izostanak regulacije na društvenim mrežama stvara savršeno okruženje za proizvodnju i brzo širenje nepotpunih i lažnih sadržaja direktno do publike. Analitičari Debunk.org-a su pronašli 1.339 grupa i stranica na Fejsbuku koji redovno šire ovakve sadržaje. Ovi kanali „operišu“ u regionu nekadašnje Jugoslavije - u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.
Analiza sadržaja je rađena u četiri različite oblasti, dok je sadržaj odabran korišćenjem ključnih riječi kao što su – „Rusija“, „LGBT“, „kovid“ i „NATO“. Gotovo sve grupe/stranice su širile pro-ruske (anti-ukrajinske) pozicije, te anti-LGBT i anti-NATO stavove. Ovi su nalozi, ne isključivo, ali često širili i propagandu protiv vakcinacije i nešto češće preispitivali opšte mjere za suzbijanje pandemije COVID-19 nametnute od strane vlasti.
Povezanost različitih naloga na Fejsbuku i njihovo koordinisano ponašanje je lakše utvrditi kada je riječ o grupama, jer su za razliku od stranica, podaci o administratorima grupa javno dostupni. Međutim, ovo ne znači nužno da će ti podaci dovesti do identiteta osobe „iza naloga“, jer i Fejsbuk stranice mogu biti administratori grupa i na taj način pravi identitet osobe i dalje ostaje skriven.
Od 1.339 naloga za koje se utvrdilo da šire lažan i nepotpun sadržaj, 710 su stranice. Preostalih 629 grupa ima ukupno 2.442 administratora. Grafik prikazuje povezanost FB grupa sa istim administratorima.
Analiza sadržaja ruske propagande
Rat u Ukrajini se pokazao kao dašak svježeg vazduha za ruski uticaj u dominantno slovenskim državama na Balkanu, a većinski neregulisane društvene mreže omogućile su mu da se predstavi u novim oblicima i potencijalno dosegne još širu publiku nego inače.
Pro-ruska propaganda u kontekstu rata u Ukrajini nije nužno „dirigovana“ od strane zvaničnog Kremlja, niti je širena isključivo kroz lokalne redakcije medija iz Rusije ili preko različitih rusofilskih političkih partija. Priče koje šire i podržavaju narative zvaničnika Ruske Federacije šire i pojedinci koji nijesu direktno povezani sa Rusijom, ali iz različitih motiva, pronalaze lični interes u njihovom širenju među opštom populacijom.
Izdvojeno je 650 primjera nepotpunih i lažnih sadržaja u toku 2022 godine. Detaljnim pregledom materijal se može podijeliti u tri grupe u zavisnosti od njihovog glavnog motiva/logike, odnosno glavnog razloga zašto objavljuju saržaje koji uključuju dezinformacije o ratu u Ukrajini.
1. Amplifikacija propagande zvaničnog Kremlja
Ove objave su najčešće usmjerene ka čitaocima koji dolaze iz Srbije i drugih dominantno pravoslavnih zemalja na Balkanu. Autori ovih postova često šire zvanične narative u vezi sa ratom u Ukrajini i drugim temama koji su osmišljeni direktno u Moskvi, što uključuje nazivanje rata „specijalnom vojnom operacijom“ u cilju „denacifikacije“ Ukrajine i sl., i promovisani su kroz zvanične kanale ruske propagande, kao što je npr. „RT“. Sadržaj je ponekad jednostavno kopiran iz ruskog izvora, preveden i objavljen bez ikakve dodatne obrade ili izmjene. Ovo uključuje i izdanja medija koja postoje u Rusiji a imaju svoje podružnice na prostoru bivše Jugoslavije, kao što su dnevni list „Pravda“ ili „Sputnjik“.
Sa druge strane, pojedine stranice i grupe teže tome da zadobiju širu podršku javnosti za poteze Rusije u Ukrajini – i cjelokupnu rusku politiku – pozivajući se na istorijske veze s Rusijom, uz povremeno uključivanje biblijskih i mitoloških elemenata u narative povezane sa ratom, kombinujući ih sa potpuno izmišljenim pričama, kao što su, recimo, navodna izjava predsjednika Rusije o tome da Zapad jednostavno „mrzi“ pravoslavnu vjeru ili navodna namjera SAD da zbriše sve slovenske narode koristeći biološko oružje.
Imajući u vidu da je pitanje Kosova i dalje izuzetno kontroverzna tema u Srbiji, pojedini autori koriste priliku da plasiraju tvrdnje kako bi Srbija trebalo da podrži trenutne poteze Rusije u Ukrajini, jer će im to pomoći da povrate kontrolu nad Kosovom u skorijoj budućnosti, uz pomoć Rusije. Pojedini autori bi takođe željeli da njihovi čitaoci povjeruju u to da će Rusija pomoći Srbiji da ojača svoj uticaj i u ostalim djelovima Balkana, kroz „denacifikaciju“ i ovog regiona nakon završetka „denacifikacije“ Ukrajine.
Uz navedeno, određeni broj analiziranih grupa i stranica ulaže dodatne napore kako bi se stvorio antagonizam između Srba i Ukrajinaca, uprkos tradicionalno dobrim i prijateljskim odnosima, kao i kulturnim vezama ova dva naroda. Jedan od takvih primjera je lažna izjava pripisana Vitaliju Kličku, bivšem bokserskom šampionu i trenutnom gradonačelniku Kijeva, u kojoj navodno poziva na podršku kosovskim Albancima u njihovoj borbi protiv Srbije.
Osim širenja zvaničnih stavova Kremlja o dešavanju u Ukrajini, jezik koji koriste ove stranice i grupe odražava i njihovu potpunu podršku ruskim stanovištima u vezi sa ovim pitanjem, uključujući i nazivanje rata „specijalnom vojnom operacijom“ i veoma često označavanje onih koji se bore za Ukrajinu ili podržavaju Ukrajince „nacistima“ ili „fašistima“. Rusija je takođe nerijetko opisana kao zemlja koja je moralno superiornija od Ukrajine ili „zlih“ i „licemjernih“ zapadnih država, te se autori ne suzdržavaju ni od izražavanja takvih tvrdnji kao što su ta da „Rusi imaju pravo da progone naciste“ itd.
Uloga koju pojedine političke partije imaju u širenju podrške za politike Kremlja se ne može zanemariti. U ove se stranke uračunavaju desničarske, konzervativne, tradicionalno pro-ruske partije, kao što su Srpska radikalna stranka, Srpski pokret „Dveri“ i Srpska stranka „Zavetnici“ u Srbiji, te „Prava Crna Gora“ i „Slobodna Crna Gora“ u Crnoj Gori, kao i vladajuća stranka u Republici Srpskoj, entitetu Bosne i Hercegovine – Savez nezavisnih socijaldemokrata. Njihovi nalozi na društvenim mrežama se koriste kao još jedan kanal za promociju moskovskih narativa na Zapadnom Balkanu i kroz (većinski) srpsku dijasporu.
Konzervativni političari iz Hrvatske se većinski ne pozivaju na istorijske, religijske ili kulturne veze sa Rusijom, ali zato pojedini od njih izražavaju sumnju o budućim posljedicama koje sankcije Evropske Unije protiv Ruske Federacije mogu proizvesti.
2. Povećanje interakcije čisto radi pukog povećanja interakcije
Sudeći po načinu na koji pristupaju ovoj temi, značajan broj grupa i stranica nema očigledne ideološke motive da širi zvaničnu propagandu Moskve – Međutim, oni posmatraju rat u Ukrajini kao događaj pogodan za kontinuirano privlačenje klikova, lajkova i drugih vidova interakcija sa objavama ovih grupa i stranica. Tu čitalac/pratilac često može naići članke koji ne prate jedan određen narativ, uz „klikbejt“ naslove praćene dramatičnim fotografijama. Kao što sljedeći primjer pokazuje, neki od njih i namjerno dovode čitaoca u zabludu, tjerajući ga da pomisli da je sadržaj vezan za rat u Ukrajini, dok u stvarnosti isti pokriva neku potpunu drukčiju temu.
Imajući u vidu to da se čini kako je njihov glavni motiv kreiranje većih prihoda kroz privlačenje većeg broja klikova na njihovim pojedinačnim sajtovima, ove grupe i stranice nerijetko objavljuju postove koji su kontradiktorni onim koje su ranije objavile. Na primjer, dok će pojedine njihove pojave hvaliti predsjednika Rusije, druge će ga pominjati u kritičkom tonu.
Neke od ovih grupa i stranica objavljuju sadržaj koji ima za cilj da zaplaši čitaoca, koristeći fotografije koje izazivaju paniku i izjave koje upozoravaju na katastrofalne posljedice koje bi rusko-ukrajinski konflikt mogao da ima na planetu. A, kao što se i navodi u studiji Reis et al. iz 2015: „Naslov ima više šansi da bude uspješan ukoliko je sentiment izražen u tekstu ekstreman“.
Brojne međunarodne organizacije koje se bave unapređenjem ljudskih prava navode kako je medijska scena u savremenoj Srbiji pod snažnom kontrolom aktuelnog režima. Mediji ućutkuju opoziciju i uzdižu vladajuću stranku i njenog lidera, a napadi na nezavisne novinare nijesu rijetkost. Zato ne čudi da određene grupe i stranice iz Srbije pokušavaju da koristeći situaciju u Ukrajini obezbijede dobar publicitet za predsjednika Srbije i njegove bliske saradnike.
3. Miješanje dešavanja u Ukrajini sa teorijama zavjere u vezi s ostalim teamama
Konačno, pojedine grupe i stranice dijele dezinformacije u vezi sa ratom u Ukrajini i to predstavljaju kao dio svoje šire „misije otvaranja očiju javnosti“ u vezi s različitim vrstama „laži“ koje ljudima širom svijeta plasiraju „glavni kanali propagande“. Osim bavljenja aktuelnim konfliktom, oni vrlo često objavljuju materijale koji navodno razotkrivaju zvanične narative o temama od šireg društvenog interesa kao što su COVID-19 pandemija, takozvani „kemtrejlovi“, ili uvođenje 5G tehnologije – da navedemo samo neke od njih.
Iako se čini da su neke od stranica i grupa koje plasiraju ovakav sadržaj - kao i brojne ranije pomenute - orijentisane prema konzervativnoj, srpsko-pravoslavnoj publici, mnogi od njih se trude da obuhvate i širi auditorijum, obraćajući se i drugim nacijama sa prostora bivše Jugoslavije, uključujući Bosnu i Hercegovinu Crnu Goru i Hrvatsku. Sudeći prema analizi sadržaja grupa i stranica iz baze podataka s kojom je „Debunk.org“ raspolagao, hrvatska onlajn publika predstavlja posebno plodno tle za ovakve vrste teorija koje rusku agresiju na Ukrajinu opisuju samo kao djelić slagalice mnogo većih, globalnih šema zavjere.
Postojanje lažnih, ekstremističkih sadržaja punih mržnje na Fejsbuku nije novost. Kompanija je priznala da je činila greške koje su dovele do stvaranja takvog okruženja, te da je navodno povukla poteze kako bi se maligni sadržaji uklonili sa mreže. Međutim, činjenica da uključivanje u određene grupe, ili praćenje određenih stranica, izaziva „iskakanje“ prozorčića koji čitaoca upozorava da su te zajednice kršile pravila Fejsbuka, uz označavanje sadržaja kao nepotpunog ili lažnog zahvaljujući lokalnim fakt-čeking organizacijama, liči na dva malena koraka u maratonskoj trci. Sadržaji koji su označeni kao nepotpuni ili lažni su i dalje dostupni na internetu i njihovo označavanje često postaje predmet ismijavanja jer navodno predstavlja dio „liberalne, pro-zapadne“ propagande.
Evropska unija je povukla poteze u smjeru regulacije tehnoloških giganata. Dogovor o direktivama je postignut sredinom 2022. i trebalo bi da s primjenom počne 2024. Ove izmjene će omogućiti zemljama članicama EU i njihovim vladama da zahtijevaju uklanjanje nelegalnih sadržaja koji promovišu terorizam, seksualnu zloupotrebu djece ili govor mržnje. Iako je zabrinutost za slobodu govora razumljiva, jer ona zaista čini esencijalnu vrijednost svih demokratskih društava, predložene regulative imaju dosta potencijala da se uhvate u koštac s rastućim problemom dezinformacija.
Ova analiza je sprovedena u okviru projekta koji finansira Savezna Vlada Nemačke.